NAJNOVIJE

Jato tiplera (dve ženke i mužjak) Zorana Belića iz Kikinde preletelo 19 sati

Jedan od doajena tiplerskog golubarskog sporta u Vojvodini je svakako i  Zoran Belić iz Kikinde. Veoma je poštovan u članstvu STSV-e, čiji je predsednik bio dva mandata.

Sada mu teče drugi mandat kao predsedniku Nadzornog odbora. Značajan je i zapažen njegov doprinos na organizacionom napretku STSV-e i u razvoju tiplerskog sporta. Zato smo želeli da ga predstavimo i saznamo više o njegovom radu. Rođen je 24. juna 1946. godine u Novom Miloševu. Osnovnu i srednju školu završio je u Kikindi, a Ekonomski fakultet u Subotici. Radni vek proveo u ustanovama osiguranja.

*  Da li se sećate Vaših prvih golubova  i  koliko dugo gajite tiplere ?

–  Prve golubove, par belih polutana, kupio sam na pijaci, kad sam bio u četvrtom razredu osnovne škole. Pamtim da mi je učitelj tada predočio da je gajenje golubova „velika danguba i da odvraća decu od učenja“. Mislim da je delimično bio u pravu. Prve tiplere dobio sam kasnije od kuma Ivana Stojanovića i Time Pandurova, koji su, ne samo u Kikindi nego i šire, bili poznati kao vrsni uzgajivači golubova pismonoša.

unnamed3

*  Recite nam nam nešto više o tiplerima koje uzgajate – njihovo poreklo, izgled i let.

–  Moram reći da sam zbog vojske, studija, ženidbe i izgradnje kuće imao prekid u uzgoju tiplera, ali sam sve  vreme pratio dešavanja oko tiplerskog hobija. Interesovalo me koji golubovi se nabavljaju i kako lete. Jednom rečju, stalno sam bio u toku oko visokoletača u Kikindi. Kad su se stekli uslovi 1978. godine napravio sam golubarnik. Prva dva para golubova kupio sam od Jozike Popovića, par srebrnih i par plavih primeraka, poreklom od Spilesa.Od prijatelja sam dobio i tri goluba sa overenim rezultatima – 17.30 Ištvan Kekenj, 17.40 Duško Krišan i 17.41 Ilija Kozomora.

Početkom osamdesetih od Stanka Ilića uzeo sam par silbera kupljenih u Engleskoj i dve vrapčaste ženke izležene ispod originala kod Stanka. Svi primerci potiču od Bodena. Od Miloša Kljajića sam, krajem osamdesetih, kupio plavu ženku, koja je kod njega letela 18.45. Miloš mi je ustupio i njenog sina iste boje. Po Miloševim rečima plava ženka potiče od Jozike Popovića, ali je ležena kod Miloša.

U međuvremenu, upoznao sam Bobana Brkića, vrsnog poznavaoca zbivanja oko tiplera, ne samo kod nas, nego i u svetu. Mnogi se sa mnom ne slažu oko ove ocene, ali ostajem pri svome mišljenju. Zadnje što sam ubacio u maticu jesu dva plava mužjaka, koja sam preko Bobana Brkića dobio od dr Krnje iz Švajcarske. Svoje golubove izuzetno volim i zato smatram da je normalno što se družimo i što smo zajedno svi mi koji osećamo ljubav prema ovim prelepim pticama.

*  Koliko pari parite u matici i kako učite mlade golubove ?

–  Trenutno u matici imam deset pari golubova. Za nekog je to možda puno, ali za mene nije. Ne mogu da se odreknem nijednog, jer za svakog sam izuzetno vezan.

* Recite nam nešto o treninzima. Kada počinjete, koliko traju i kakav je režim ishrane golubove tokom treninga ?

–  Moram priznati da treninzi sada predstavljaju pravu moru. Ja i svi oni koji žele da se takmiče u maju, zbog  grabljivica treninge pravimo tokom mrkle noći. Sove su prava napast. Kad pustim golubove sove ih razjure od kuće. Kada se posle izvesnog vremena prikupe, sove opet napadnu. Grabljivice se primire oko 22 sata, ali, koja je vajda kad su golubovi dotle razbijeni i preplašeni. Trening počinjem uglavnom sa pet golubova , a najčešće lete tri plus dva, pre puštanja dropera. Kad se svi spoje uvučem dropere. Ako u međuvremenu ne naleti sova, golubovi lete zajedno izvesno vreme. Cilj je da lete što duže i još ako ih skinem sve zajedno – mom zadovoljstvu nema kraja.

*  Kažite nam nešto o ishrani golubova nekoliko dana pred utakmicu.

–  Trening započinjem sa strogom dijetom. Uveče pred prva dva-tri treninga golubovi ne dobijaju hranu. Sa pojačavanjem treninga pojačavam im ishranu i merim ih, pre i posle leta. Postepeno ukidam ječam i dodajem superdijet. Nakon preletenih pet sati u ishranu unosim superdijet. Sa daljim povećanjem leta dodajem uljarice, lan, kudelju i uljanu repicu, a superdijet smanjujem

*  Opišite nam kako su vaši golubovi leteli tokom njihovog najdužeg leta.

–  Najduži let ostvario sam 15. maja 2006. godine. Dve ženke i mužjak leteli su 19.02 . Start je bio u pet sati sa maksimalnom temperaturom od 26 stepeni. Duvao je istočni I severoistočni  vetar. U mojoj svesci stoji zapisano da su zajedno leteli do 21.20 sati. Ženka se zatim odvojila, leteli su 2+1 do 21.30 kada su se spojili. Drugi put su se razdvojili u 22.15, opet leteli 2+1, da bi se spojili u 22.36 sati. Kada su se treći put razdvojili bilo je 23.54. Opet se izdvojila ista ženka kao prethodna dva puta. Utakmicu sam prekinuo dva minuta posle ponoći bacivši dropere. Pomenuta ženka stala je na kavez u 00.20, druga u 00.40, a mužjak u 00.59 sati. Mislio sam da će me on izneveriti, ali nije. Dobro sam to zapamtio, jer sam bio jako srećan.

*  Vakcinišete li vaše golubove i koristite li preparate i stimulativna sredstva?

–  Moje ljubimce redovno vakcinišem, mada vakcina ponekad daje negativne efekte u vidu gubljenja plodnosti kod mužjaka, a ređe kod ženki. Koristim usluge dr Nenada Keravice iz Bačke Palanke. Svakog proleća I jeseni golubiji izmet šaljem na analizu kako bih pratio njihovo zdravstveno stanje. Prema rezultatima analize doktor preporučuje eventualnu terapiju ili preventivu. Preparate koristim u dogovoru s doktorom, a Boban Brkić me obaveštava koje su novine na tom planu na tržištu. Prošle godine kod mog poznanika poštardžije video sam jedan preparat koji je, navodno, dobar za velike vrućine. O tome sam obavestio Bobana, koji mi je taj preparat obezbedio za mesec dana. Pošiljka je stigla iz daleke Australije. Očigledno je da Boban ima prijatelje širom sveta.

unnamed2

*  Veoma ste poštovani među članovima STSV-e. Bili ste predsednik Saveza, koji ste, kažu, uspešno vodili, a sada ste predsednik Nadzornog odbora. Kako sada cenite rad STSV-a i da li biste nešto menjali?
–  Postavili ste mi jedno vrlo važno, ali I delikatno pitanje. Smatram da bismo morali uraditi nekoliko stvari da bismo sebi olakšali posao oko organizacije takmičenja. Pre svega, neophodno je što pre održati debatu radi ujednačavanja stavova prilikom suđenja i kontrole.

Očigledno je da imamo različita tumačenja oko spajanja i razdvajanja golubova i danju i noću. Zatim, naši zapisnici sa takmičenja moraju pretrpeti izmene. Za početak, iz njih treba izbaciti sve ono što se ne koristi, a onda sačiniti program za njih. Tačno je da bi to iziskivalo određena sredstva, ali time bismo značajno olakšali rad takmičarske komisije, greške sveli na minimum, a takmičarske zapisnike bismo sa terena slali mejlom. Pored toga, smatram da treba uvesti mogućnost promene termina takmičenja ukoliko vremenski uslovi nisu zadovoljavajući.

Nelogično je da nakon toliko napora koji ulažemo na treninzima svesno puštamo golubove da lete, a, recimo, imamo narandžasti alarm najavljen za naše područje na dan leta. Naše kolege poštardžije izbegavaju letove po lošem vremenu, a i kolege iz Evrope biraju lepo vreme za takmičenje. Mislim da treba da sledimo njihov primer. Sve što sam naveo ima veze sa izborima koji nam predstoje ove godine. Moramo izabrati dobro rukovodstvo, čiji bi nam potezi i rešenja obezbedili da i dalje budemo najbolji. Korisno bi bilo i to kad bismo imali mogućnosti da otvorimo profesionalno radno mesto, čiji bi izvršilac obavljao poslove koje sada radi takmičarska komisija. Naravno, tu su i druge aktivnosti koje zahtevaju prisustvo stalno zaposlenog radnika.

*  Koje preporuke i savete biste dali mladim takmičarima?

–  Bojim se, nažalost, da na ovo pitanje nemam adekvatan odgovor. Evo zašto. U ovom našem poslu, uostalom, kao i u drugim, rezultati se postižu samo radom, a mlad, ambiciozan čovek želi što pre da postigne vrhunske rezultate. Naš  treninz  traju do jedan, dva, tri sata posle ponoći, pa i do zore, a ujutro treba ići na posao. To se ponavlja svaki drugi -treći dan i iziskuje kao fizičke, tako i psihičke napore. Teško je to izdržati ako nemaš nekoga da ti pomogne, bez obzira kolika ljubav prema golubovima bila.

*  Na kraju našeg razgovora, kažite mi ima li neko pitanje koje vam nisam postavio, a želeli biste da date odgovor ?

–  Niste me pitali, gospodine Matiću, šta bih želeo, a poželeo bih da nas vodite još jedan mandat. Priželjkujem i da moj lični rekord pomerim za koji minut i da još dugo,dugo svi budemo zdravi, sretni i uspešni.

(Moje selo)

Želimo da čujemo vaše mišljenje

Ostavite komentar