NAJNOVIJE

ZAŠTO SE SUŠI ČETINARSKO DRVEĆE

Četinarsko rastinje je osetljivo na parazitne organizme, naročito gljivice, pa je neophodna stalna kontrola.

BOR – Najčešće bolesti borova su: crvena trulež srčike koji izaziva gljiva. Simptimi truleži su karpofore, pečurke koje se javljaju na donjem delu stabla. Na deblu se jasno izdvaja i obolela zona, najpre ljubičasta a zatim crvena. Mere zaštite su uništavanje obolelih stabala.

Sušenje izbojaka i grana borova. Simptomi ove bolesti su sušenje iglica od osnove prema vrhu. Na kori, u zoni četina, pojavljuju se crna zrna nepravilnog oblika. Posledica napada je sušenje stabala. Kao mera zaštite preporučuje se uklanjanje obolelih stabala ili ako su stabla mlada, prskanje preparatima na bazi bakra.

Krivljenje izbojaka bora je česta patološka promena na borovima. Ova bolest najčešće se zapaža početkom maja. Na obolelom mestu uočava se narandžasti prah koji se lako otire. Obolele grančice se deformišu i dobijaju oblik slova S. Mere zaštite su uklanjanje obolelih izbojaka i prskanje odgovarajućim fungicidima.

Crvenilo i osipanje borovih četina izaziva gljiva Lephodermium pinastri. Ova bolest najasnije se zapaža krajem septembra, kada se na već hlorotičnim pegama četina javljaju crna telašca. Ove pege, kako bolest napreduje, spajaju se i pokrivaju celu površinu četine koja dobija mrko-crbenkastu boju. Obolela stabla treba oprskati preparatima na bazi bakra.

Jedna od najopasnijih bolesti borova je i trulež žila koji izaziva gljiva Armillaria mellea. Ova gljiva prouzrokuje izumiranje kore i kambijuma, trulež korena i debla četinara različite starosti. Pečurke boje meda grupno izbijaju pri osnovi stabla u septembru i oktobru. Obolela stabla treba uništiti.

SMRČA – Smrčeva rđa napada smrče različite starosti. Gljiva inficira samo nove četine, i to na grančicama koje rastu u donjem ili srednjem delu krošnje. Najpre su četine zeleno-žute, a posle izvesnog vremena postaju intenzivno žute. Da bi se izbegla ova bolest smrče treba saditi na svetlim i suvim mestima.

Osiapnje četina smrče često se javlja posle izuzetno niskih zimskih temperatura. Simptomi bolesti su najpre žućkaste, zatim crvenkaste i na kraju smeđe pege. S razvojem gljiva pege se proširuju, spajaju i zahvataju celu površinu četine. Jako napadnute grane se seku, a slabije zaražene prskaju bakarnim preparatima.

Crna paučina oko cvetova je takođe česta bolest. Njeni simptomi manifestuju se posle otapanja snega, u vidu crne paučinaste prevlake na površini zaraženih četina. Ova bolest izaziva sušenje napadnutih četina, grančica i celih biljaka. Ako se na smrčama primeti ovakva promena, obolela stabla treba prskati dvoprocentnim rastvorom „bordovske čorbe“.

JELA – Najčešća bolest jele je žuta trulež srčike. Dokaz da se ova bolest javila je pečurka koja izbija na podlozi uz stablo. Veštičju metlu i rak na jeli izaziva gljiva Malmpsora cerastil. Ovaj parazit izaziva zarazu na svim vrstama jela i na mlađim i na starijim stablima. Posledice napada ovog gljivičnog organizma su iscrpljivanje stabala, stvaranje rak-rana i tumora na granama i deblu. Mera zaštite je seča obolelih stabala.

Na jeli se često pojavljuje i jelina imela. Imela je biljka cvetnica čiji je koren preobražen u sistem sisaljki koje se razvijaju u kori biljaka čiji je koren preobražen u sistem sisaljki koje se razvijaju u kori biljke (jele u oovm slučaju) od koje uzimaju vodu i mineralne materije.. Imela se veoma jasno uočava i uklanja.
Osim navedenih oboljenja jelu često napadaju gljive koje izazivaju osipanje četina, rđu i sušenje iglica. Ako se ove promene zapaze, potrebno je prskati preparatima na bazi bakra.

DUGLAZIJA – Duglaziju često napadaju gljive, a najčešća bolest uočava se po tome što kora postoje smeđa, zatim dolazi do sušenja kore i grana i do stvaranja pukotina u kori. Kao mera zaštite preporučuje se prskanje zaraženih biljaka sredstvima na bazi bakra. Ako je bolest intenzivnija, preporučuje se seča i spaljivanje zaraženih biljaka.

Čađavica četina duglazije javlja se ako se ona sadi na vlažnim terenima gde su obilne letnje padavine. Bolest se lako uočava po crnoj masi koja se obrazuje na četinama. Četine menjaju boju, najpre su tamnozelene, zatim bronzane, i na kraju crvenkasto-mrke. Osipanje četina  je takođe veoma često oboljenje duglazije.

(Moje selo)

Želimo da čujemo vaše mišljenje

Ostavite komentar